Bila je umorna od borbe sa problemima svo vrijeme. Činilo joj se da čim bi jedan problem bio riješen, drugi bi zazuzeo njegovo mjesto. Njezin otac, koji je bio kuhar, ju je odveo u kuhinju. Napunio je tri lonca sa vodom i stavio ih na peć.Nakon što je voda u loncima počela da kuha, u jedan lonac je stavio krompir, u drugi jaje, a u u treći kafu.

Nakon dvadesetak minuta, isključio je peć. Izvadio je krumpir iz lonca i stavio ga u zdjelu. Isto to je učinio i sa kafom i sa jajetom. Okrenuo se prema svojoj kćerci i upitao je: “Kćeri, što vidiš?”

– “Krumpir, jaje i kahvu,” žurno je odgovorila.”Pogledaj malo bolje”, rekao je, “i dodirni krumpir.” Vidjela je da je krompir mekan.

Potom je razbila jaje i nakon skidanja ljuske, vidjela je tvrdo kuhano jaje.Konačno, zamolio ju je i da proba kahvu. Njena bogata aroma joj je izmamila osmijeh na licu.”Oče, šta sve ovo znači?” upitala je. Otac joj je objasnio da su se krumpir, jaje i kahva suočili sa istom nedaćom – kipućom vodom.

Međutim, reagirali su drugačije. Krumpir je od snažnog, tvrdog i nepopustljivog, u kipućoj vodi postao mehak i slab.Jaje je bilo krhko, a tanka vanjska ljuska je štitila njegovu tekuću unutrašnjost, ali nakon kuhanja u vodi jaje je postalo tvrdo.

Međutim, zrno mljevene kahve je bilo jedinstveno. Nakon što je bilo izloženo kipućoj vodi, ono je promijenilo tu vodu i kreiralo nešto sasvim novo.”Ko si ti?” upitao je svoju kćer. “Kada nevolja pokuca na vrata, kako ćeš odgovorili? Hoćeš li biti kao krumpir, jaje ili zrno kahve?”

U životu, stvari se neprestano mijenjaju oko nas, ali jedina stvar koja je doista bitna jeste ona koja se događa u nama.

Nikada nećemo pronaći sreću, jer se ona ne traži. Ona se uspostavlja našim djelima.

Izvor: ezsoftech.com/ akos.ba