Sindromi prenaprezanja vrlo se često javljaju u profesionalnim aktivnostima zbog ponavljanja identičnih pokreta i radnji, pri čemu može doći do upalnih procesa, mikrotraumi, te oštećenja tkiva, mišića i tetiva ili njihovih spojeva za kost.

bol-u-misicima-prenaprezanje

Zdrava tetiva i mišić, bez ozljede, su besprijekorno paralelno postavljene niti.

Prilikom naglog pokreta, uganuća ili distorzije, nastaje traumatsko oštećenje, u obliku parcijalne ili totalne tetivne rupture (puknuće). Ozljedu karakterizira izrazita i oštra boli te otok na mjestu nastanka.

Sindrom prenaprezanja nastaje nizom istegnuća ili puknućem jedne ili nekoliko niti u tetivi. Ponavljanjem kretnji koje uzrokuju ta oštećenja, s vremenom pojaviti će se i bolnost. Ta bolnost može biti stalna, ili se može javiti povremeno i varirati od slabe do jake bolnosti, te biti karakteristična samo za fizičku aktivnost ili za mirovanje. Sindromi prenaprezanja nisu tek bolovi koje treba zanemariti, nego što prije treba utvrditi tačan uzrok bolova.

Sindrom bolnih prepona je vjerovatno najpoznatiji sindrom prenaprezanja u sportskim aktivnostima, najviše kod nogometaša.

Područje prepona je križište dvaju sustava mišića i to trbušnih mišića i mišića donjih ekstremiteta. Kada sindrom nastane, potrebno je uspostaviti ravnotežu između agonista i antagonista. Mjesto boli je koštano-tetivna mišićna jedinica. Na nju mogu utjecati vanjski i unutarnji faktori među koje spada insuficijencija abdominalnih i leđnih mišića, poremećaji u kuku, razlika u duljini ekstremiteta, deformitet stopala (unutarnji faktori) i kao vanjski faktori ozljede u području aduktorne skupine, ozljede kuka i neodgovarajući trening.

Kod sindroma prenaprezanja razlikujemo tri oblika procesa na tetivi, ovisno o simptomima i objektivnim nalazima:

Akutna upala

  • izrazita bolnost
  • boli na dodir
  • pojačani bolovi pri većini pokreta, i nemogućnost kretanja

Traje od nekoliko sati do nekoliko dana i zahtjeva odmor, a ponekad i mirovanje.

U pravilu je riječ o akutnom stanju već postojećeg sub akutnog ili kroničnog stanja, i pokazuje da aktivnost nije prestala, usprkos bolovima,i da je nastalo novo oštećenje već načetog tkiva.

Subakutna upala

  • smirivanje akutne upale
  • traje od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci i u većini slučajeva završi potpunim cijeljenjem.

Kronično stanje

  • upala nije prisutna u ovoj fazi
  • oštećenje i bolnost prisutna
  • slaba opskrbljenost krvlju
  • stvaranje kalcifikata
  • primjena ortoze ili bandaže

steznik-na-koljenu-zena-outdoor

Opće smjernice liječenja:

  • cilj je smiriti upalni proces
  • primjena terapije hlađenjem (krio oblozi, kriopresoterapija)
  • mirovanje u obliku da se što manje opterećuje ozlijeđeni segment
  • primjena ortoze ili bandaže koje omogućuju kretanje
  • analgetici i ne steroidni antireumatici

Kroz nekoliko dana akutna upala polako prelazi u sub akutnu fazu.

Unutar fizioterapije primjenjuje se terapija analgezije (krio terapija, hiro-laser, ultrazvuk, elektroterapija) i manuelna fizioterapija, te specifičnih masažnih tehnika, i hidroterapija a sve ovisi o konkretnom sindromu prenaprezanja.

Najvažniji dio liječenja je funkcionalna terapija, tj. fizioterapija. Cilj je povećati fleksibilnosti same tetive, kako bi se smanjio stres u njenom toku i hvatištu. Povećati snagu ozlijeđenog mišića i mišića koji ga okružuju i služe kao pomagači u njegovim kretnjama. Rehabilitacija se provodi s ciljem očuvanja snage i elastičnosti mišića te se provode izometrički i izokinetički treninzi.

U rijetkim slučajevima kada fizioterapija na donese rezultate, a bol uzrokovana kroničnim stanjem ne dozvoljava normalno obavljanje svakodnevnih ili sportskih aktivnosti, preostaje operativni zahvat. U osnovi svih sindroma prenaprezanja sastoji se od uklanjanja kronično promijenjenog tkiva. Rehabilitacija je dugotrajnija ali i donosi rezultate.

Od prilike 90% svih sindroma prenaprezanja u svojoj akutnoj i sub akutnoj fazi dobro reagira na fizioterapiju, dok ostatak prelazi u kroničnu fazu sindroma prenaprezanja.

Sindrome prenaprezanja treba shvatiti kao ozbiljan problem i što prije ih dijagnosticirati, jer će ih se lakše izliječiti fizikalnom terapijom. U protivnom ostaje mogućnost operativnog zahvata, koji produljuje tok bolesti, a ishod izlječenja može biti neizvjestan.

Najvažnije od svega je provoditi mjere opće prevencije nastanka sindroma prenaprezanja. To su zagrijavanja prije aktivnosti, vježbe istezanja, odmor, adekvatan plan treninga (izvršiti temeljitu dijagnostiku trenažnog procesa, i modificirati ga koliko je moguće) kako bi se ispravile greške u treningu, i adekvatna sportska obuća. U prevenciji je važna prisutnost sportsko med. tima (liječnik,fizioterapeut) kako bi se redovno provodili pregledi i na vrijeme spriječile nepotrebne ozljede.

Andreja Jasić je fizioterapeut u Poliklinici Arithera Comfort, Petrova 128, Zagreb.

Poliklinika Arithera Comfort
www.arithera.hr