Kontinuirano bavljenje sportom, rekreativno ili profesionalno, dovodi do promjena u tijelu sportiste. Te promjene mogu biti morfološke i funkcionalne, a gube se u fazi detreninga (prekida treninga). Ove promjene su odgovor organizma na trenažni stimulus i predstavlja sposobnost našeg organizma da se prilagodi na promjenjene uslove spoljašnje sredine.

Promjene koje izaziva trenažno opterećenje javljaju se na:

– mišićima (hipertrofija, povećanje kontraktilnih struktura, energetskog kapaciteta mišićnih ćelija, prokrvljenost mišića)

– nervnom sistemu (centralnom, perifernom, vegetativnom – simpatikus i parasimpatikus)

– promjene na respiratornom sistemu, promjene na srcu i krvnim sudovima

Efekti treninga na organizam – pozitivne adaptacije:

– usporenje frekvence srca u miru (↓Hr), smanjuje se arterijski krvni pritisak (↓TA), povećava se radni kapacitet i postiže brži oporavak poslije opterećenja

– srčana potrošnja kiseonika u naporu se smanjuje (↓VO2), što povećava srčanu rezervu i funkciju srca kao pumpe(!)

– povećava se (gustina i mreža kapilara – efekat mišićne NO pumpe) skeletnih mišića

– poboljšava insulinska rezistencija, lipidni status (kako smanjenjem tjelesne mase i preraspodjelom masti u organizmu, tako i povećanim dejstvom enzima koji učestvuju u metabolizmu masti)

– fizička aktivnost dovodi do smanjenja simpatičke i povećanja parasimpatičke aktivnosti

– poboljšanja funkcije imunog sistema

Veoma je važno da su promjene nastale u periodu trenažnog opterećenja reverzibilne, tj. povlače se sa prekidom treninga. Da bi se aktivnim mišićima dopremila dovoljna količina kiseonika pri ponavljanim naporima velikog intenziteta nastaje modifikacija srčanog mišića, poznata kao sindrom sportskog srca:

– povećanjem srca u cjelini

– povećanjem njegovih šupljina i debljine srčanog mišića

– povećanjem ekonomičnosti srčanog rada u miru i u uslovima fizičkog opterećenja

Razvoj fenomena sportskog srca ima za cilj povećanje ukupnog funkcionalnog kapaciteta organizma, gdje je uloga srca najznačajnija.

Povećanu efikasnost srce ostvaruje:

a) sniženjem srčane frekvence (veći broj kontrakcija troši više energije)

b) proširenjem komora (isti volumen krvi može biti istisnut iz srca manjim brojem kontrakcija)

c) povećanjem debljine srčanog mišića (prati proširenje komora da bi se pritisak srčanog zida održao u granicama normale).

Dijametar srčanih šupljina (širina srčanih komora)kao adaptacioni odgovor na fizičku aktivnost, povećan je za oko 10% u odnosu na prosječnu populaciju, a debljina srčanog mišića (debljina zida srčane komore) je u prosjeku veća za 15 – 20% u odnosu na prosječnu populaciju. Pumpna sposobnost srca i sposobnost srca da se puni krvlju je prema većini studija nepromjenjena kod sportista u odnosu na nesportiste. Ova činjenica je veoma važna u razlikovanju sportskog srca od različitih patoloških stanja.

Minimalni period treniranja potreban za razvoj promjena tipičnih za sportsko srce je 6 sedmica, a regresivne promjene nastupaju već nakon nakon jedne nedelje netreniranja. Postoje razlike u karakteristikama sportskog srca žena i muškaraca. Dimenzije lijeve komore kod žena za 11% su manje nego kod muškaraca iste sportske discipline. Adaptacione promjene karakteristične za sportsko srce mogu vidjeti i u veoma ranoj mladosti (najranije kod dece stare 5 godina). Genetski faktori imaju uticaja kada je u pitanju povećanje mase lijeve komore pod uticajem sportskog treninga, a 80% sportova dovodi do promjena i širine i debljine zida lijeve komore.

Intenzivni višegodišnji treninzi dovode do morfološih i funkconalnih promjena na srcu. Promjene koje nastaju zavise od vrste sporta, kao i od sportskog staža. Modifikacija koja se dešava na srčanom mišiću, posljedica je izlaganja srca fizičkom opterećenju (kao i kod svakog drugog mišića u našem tijelu). Postoje dvije vrste opterećenja kojima srce može biti izloženo – dinamičko i statičko. Vrsta sportske aktivnosti može biti statička ili dinamička, a najčešće predstavlja njihovu kombinaciju. Iz tog razloga sportovi su i klasifikovani u 9 kategorija (kombinacija statičkog/dinamičkog opterećenja), npr. visoko statički/nisko dinamički (dizanje tegova).

1) Izrazito dinamički sportovi predstavljaju sportove izdržljivosti (trčanje, plivanje, biciklizam). Oni dovode do opterećenja srca volumenom (velika količina krvi koju srce pumpa). Ova vrsta opterećenja srca dovodi do izraženijeg proširenja srčanih šupljina sa umjerenim zadebljanjem srčanog mišića. To se naziva ekscentrična hipertrofija srčanog mišića.

2) Izrazito statički sportovi predstavljaju sportove snage (dizanje tegova, hrvanje, bodi bilding). Oni dovode do opterećenja srca pritiskom (povećan pritisak pri statičkom naporu koje srce kao pumpa treba da savlada). Ova vrsta opterećenja srca dovodi do izraženijeg zadebljanja srčanog zida i bez proširenja srčanih šupljina. Ovo se naziva koncentrična hipertrofija srčanog mišića.

Ove promjene kod većine sportista su blago ili umjereno izražene. Postoje precizno određene granice hipertrofije srčanog mišića kod sportista koje su u fiziološkim okvirima.

Izvor: Za pansport.rs piše Ognjen Peđa Tutorov, ljekar, sportska medicina.