Funkcija meniskusa

Najjednostavnije i najkraće rečeno, meniskusi služe kao „amortizeri“ pri pokretanju, ostvaruju kongruentnost zglobnih ploha te omogučuju tečno klizanje zglobnih ploština kod savijanja ili opružanja potkoljenice. No funkcije meniskusa su brojnije i mnogo preciznije, pa ih treba pojedinačno  i opisati:

  1. Povećanje kongruentnosti zglobnih površina. I to na jedan dinamičan način, jer su meniskusi adaptibilni, pa svojim anatomskim oblikom upotpunjuju diskongruentnost zglobnih ploha femura i tibije i osiguravaju kongruentnost u svim fazama pokreta zgloba.
  2. Povećanje dodirne površine kondila femura i tibije. Meniskusi predstavljaju najveći dio dodirne površine, odnosno površine preko koje se prenosi opterećenje.
  3. Prenošenje opterećenja s femura na tibiju. Kad se tijelo kondila femura, približava pod pritiskom ravnoj površini odgovarajućeg kondila tibije, meniskus, koji je umetnut između njih, preko svojih dodirnih površina trpi pritisak, deformira se i prenosi pritisak na drugu kost. Takav mehanizam prenošenja opterećenja postoji kako prilikom pune ekstenzije tako i prilikom različitih stupnjeva fleksije koljena. Za ovaj proces od velikog su značaja elastična čvrstina i snaga, te fleksibilnost i adaptibilnost meniskusa. Isto tako, na opisasni način, meniskusi ublažavaju međusobne udare femura i tibije, djeluju kao zaštitni jastuci, odnosno, imaju tzv. šok apsorpcijsku ulogu.
  4. Održavanje stabilnosti koljena. Svojim anatomskim oblikom i položajem na kondilima tibije meniskusi produbljuju njezinu artikularnu površinu, što ima određeni značaj i za stabilnost zgloba.
  5. Uloga u lubrifikaciji koljena. Nije definitivno objašnjena, i o tom fenomenu još uvijek se vode rasprave.
  6. Uloga u pokretljivosti koljena. Adaptabilnost meniskusa dopušta u koljenom zglobu, kombinaciju različitih kompleksnih pokreta, a da pri tom zglob i dalje ostane maksimalno stabilan.
  7. Funkcija klizanja zglobnih tijela. Glatka artikularna površina meniskusa je ovoj funkciji posebno prilagođena, zbog čega se i zove „klizna površina“
  8. Zaštita artikularne hrskavice. Meniskusi djeluju kao zaštitni jastuci koji amortiziraju međusobne udare zglobnih hrskavica na plohama femura i tibije.
  9. Pokretljivost meniskusa. „Pri fleksiji koljena u fiziološkim uvjetima meniskusi se povlače prema natrag, i to medijalni za oko 5 mm, a lateralni za 10 do 15 mm. To je povlačenje posve pasivno. Ako je fleksija udružena s rotacijom potkoljenice prema unutra, pomaci su meniska još veći i lateralni se menisk uvlači u zglob, a medijalni se pomiče posve naprijed. Obratno je pri fleksiji koljena s rotacijom potkoljenice prema van.“ (Medved, R. i suradnici (1987:647) Sportska medicina; drugo, obnovljeno i dopunjeno izdanje)
  10. Prilagođenost građe meniskusa njegovim fiziološkim funkcijama. Građa pojedinih dijelova meniska se razlikuje s obzirom na funkciju kojoj je namijenjen. Tkivo meniska hrani se preko krvnih žila ovojnice zgloba, a središnji tanki dio koji trpi najveći pritisak nije prokrvljen, pa se taj dio meniska prehranjuje perfuzijom iz zglobne tekućine.

MEHANIZAM POVREDE MENISKUSA

„Mehanizam je ozljede meniskusa tipičan i obično je djelovanje sile posredno. Predispozicija za ozljedu je položaj u kojem je meniskus najviše uvučen u  zglob. Za medijalni menisk to je fleksija koljena s rotacijom potkoljenice prema van i koljenom iskrenutim prema unutra (abdukcija potkoljenice). Za lateralni menisk je pogibeljan položaj obrnut, i to fleksija koljena, rotacija prema unutra i abdukcija potkoljenice.“ (Medved, R. i suradnici (1987).

KNEE

 

S obzirom da su hvatišta medijalnog meniska više razmaknuta i da je on manje pomičan, stoga su i povrede medijanog meniskusa puno češće od povreda lateralnog meniskusa. Taj odnos između povrede medijalnog prema lateralnog meniskusa je prema navodima različitih autora, od 4:1 do 10:1.

Tokom normalnog pokretanja, koje obuhvaća savijanje i ispravljanje koljena s blagim rotacijama, meniskusi se, u koljenskom zglobu zdrave osobe, pomiću lagano naprijed i nazad. Dok kod abnormalnog pritiska, meniskus može biti ukliješten u procjep između kondila, te se ne dospije pomaknuti, što uzrokuje u najblažem slučaju nagnječenje, ili u težim slučajevima puknuće meniskusa. Puknuća meniskusa mogu biti različita, od djelomičnog napuknuća do  potpunog longitudinalnog ili transverzalnog razdora ili otkinuća dijela meniskusa ili njegova hvatišta, ovisno o mehanizmu nastanka povrede i težini povrede.

Tipični znakovi povrede meniskusa su zapravo bolovi, koji se javljaju pri različitim testovim za ozljedu meniskusa. Svakim od tih testova se,  na specifičan način, koljeno povrijeđenog, dovodi u položaj u kojem tkivo meniskusa bude izloženo pojačanom pritisku, što izaziva bol, na temelju koje se zaključuje da postoji ozljeda u tkivu meniskusa. Na taj način se utvrđuje na kojem meniskusu je  ozljeda ( medijalnom ili lateralnom ), te koji dio meniskusa je povrijeđen ( prednji, stražnji, središnji ).

 

Bohlerov znak – izolirana bol u predjelu zglobne pukotine prigodom pritiska u ekstendiranom položaju, uz pojačanje boli pri ekstenziji

 

Znak Steinmann I –  bol pri rotaciji u fleksiji

 

Znak Steinmann II – bol se pri fleksiji pomiče prema straga

( Ti se znakovi mogu naći i pri ozljedi postraničnih sveza i zglobne čahure )

 

Payerov znak – kod maksimalne fleksije bol u stražnjem dijelu zgloba, medijalno ili lateralno ovisno o menisku.

LIJEČENJE POVREDE MENISKUSA

Liječenje može biti konzervativno (samo kod blažih oblika ozljede) ili operativno. Najčešće je to operativno i to postupkom artroskopije. Artroskopija je postupak kojim se kroz određeno mjesto u koljenski zglob uvodi optička cijev širine 4 do 5 mm, pregledava se unutrašnjost zgloba i utvrđuje dijagnoza oštećenja meniskusa ili i drugih struktura koljenskog zgloba.

Ozljede mogu biti različite:

 

  1. Nagnječenje (djelomično ili potpuno)
  2. Puknuće (djelomično ili potpuno, longitudinalno, transverzalno ili dijagonalno)
  3. Otkinuće dijela meniska (na različitim mjestima meniska)
  4. Odvajanje prednjeg ili stražnjeg hvatišta
  5. Kombinacije

Oporavak kod operisanog meniskusa traje 5 sedmica uz strogo mirovanje onoliko dana koliko je potrebno da se meniskus zaraste. Dok je nakon uklanjanja dijela meniskusa oporavak puno brži i primjena rehabilitacijskog programa vježbanja je moguća i poželjna več drugi dan nakon zahvata.

 

 

izvor: nepoznat