Funkcija meniskusa
Najjednostavnije i najkraće rečeno, meniskusi služe kao „amortizeri“ pri pokretanju, ostvaruju kongruentnost zglobnih ploha te omogučuju tečno klizanje zglobnih ploština kod savijanja ili opružanja potkoljenice. No funkcije meniskusa su brojnije i mnogo preciznije, pa ih treba pojedinačno i opisati:
- Povećanje kongruentnosti zglobnih površina. I to na jedan dinamičan način, jer su meniskusi adaptibilni, pa svojim anatomskim oblikom upotpunjuju diskongruentnost zglobnih ploha femura i tibije i osiguravaju kongruentnost u svim fazama pokreta zgloba.
- Povećanje dodirne površine kondila femura i tibije. Meniskusi predstavljaju najveći dio dodirne površine, odnosno površine preko koje se prenosi opterećenje.
- Prenošenje opterećenja s femura na tibiju. Kad se tijelo kondila femura, približava pod pritiskom ravnoj površini odgovarajućeg kondila tibije, meniskus, koji je umetnut između njih, preko svojih dodirnih površina trpi pritisak, deformira se i prenosi pritisak na drugu kost. Takav mehanizam prenošenja opterećenja postoji kako prilikom pune ekstenzije tako i prilikom različitih stupnjeva fleksije koljena. Za ovaj proces od velikog su značaja elastična čvrstina i snaga, te fleksibilnost i adaptibilnost meniskusa. Isto tako, na opisasni način, meniskusi ublažavaju međusobne udare femura i tibije, djeluju kao zaštitni jastuci, odnosno, imaju tzv. šok apsorpcijsku ulogu.
- Održavanje stabilnosti koljena. Svojim anatomskim oblikom i položajem na kondilima tibije meniskusi produbljuju njezinu artikularnu površinu, što ima određeni značaj i za stabilnost zgloba.
- Uloga u lubrifikaciji koljena. Nije definitivno objašnjena, i o tom fenomenu još uvijek se vode rasprave.
- Uloga u pokretljivosti koljena. Adaptabilnost meniskusa dopušta u koljenom zglobu, kombinaciju različitih kompleksnih pokreta, a da pri tom zglob i dalje ostane maksimalno stabilan.
- Funkcija klizanja zglobnih tijela. Glatka artikularna površina meniskusa je ovoj funkciji posebno prilagođena, zbog čega se i zove „klizna površina“
- Zaštita artikularne hrskavice. Meniskusi djeluju kao zaštitni jastuci koji amortiziraju međusobne udare zglobnih hrskavica na plohama femura i tibije.
- Pokretljivost meniskusa. „Pri fleksiji koljena u fiziološkim uvjetima meniskusi se povlače prema natrag, i to medijalni za oko 5 mm, a lateralni za 10 do 15 mm. To je povlačenje posve pasivno. Ako je fleksija udružena s rotacijom potkoljenice prema unutra, pomaci su meniska još veći i lateralni se menisk uvlači u zglob, a medijalni se pomiče posve naprijed. Obratno je pri fleksiji koljena s rotacijom potkoljenice prema van.“ (Medved, R. i suradnici (1987:647) Sportska medicina; drugo, obnovljeno i dopunjeno izdanje)
- Prilagođenost građe meniskusa njegovim fiziološkim funkcijama. Građa pojedinih dijelova meniska se razlikuje s obzirom na funkciju kojoj je namijenjen. Tkivo meniska hrani se preko krvnih žila ovojnice zgloba, a središnji tanki dio koji trpi najveći pritisak nije prokrvljen, pa se taj dio meniska prehranjuje perfuzijom iz zglobne tekućine.
MEHANIZAM POVREDE MENISKUSA
„Mehanizam je ozljede meniskusa tipičan i obično je djelovanje sile posredno. Predispozicija za ozljedu je položaj u kojem je meniskus najviše uvučen u zglob. Za medijalni menisk to je fleksija koljena s rotacijom potkoljenice prema van i koljenom iskrenutim prema unutra (abdukcija potkoljenice). Za lateralni menisk je pogibeljan položaj obrnut, i to fleksija koljena, rotacija prema unutra i abdukcija potkoljenice.“ (Medved, R. i suradnici (1987).
S obzirom da su hvatišta medijalnog meniska više razmaknuta i da je on manje pomičan, stoga su i povrede medijanog meniskusa puno češće od povreda lateralnog meniskusa. Taj odnos između povrede medijalnog prema lateralnog meniskusa je prema navodima različitih autora, od 4:1 do 10:1.
Tokom normalnog pokretanja, koje obuhvaća savijanje i ispravljanje koljena s blagim rotacijama, meniskusi se, u koljenskom zglobu zdrave osobe, pomiću lagano naprijed i nazad. Dok kod abnormalnog pritiska, meniskus može biti ukliješten u procjep između kondila, te se ne dospije pomaknuti, što uzrokuje u najblažem slučaju nagnječenje, ili u težim slučajevima puknuće meniskusa. Puknuća meniskusa mogu biti različita, od djelomičnog napuknuća do potpunog longitudinalnog ili transverzalnog razdora ili otkinuća dijela meniskusa ili njegova hvatišta, ovisno o mehanizmu nastanka povrede i težini povrede.
Tipični znakovi povrede meniskusa su zapravo bolovi, koji se javljaju pri različitim testovim za ozljedu meniskusa. Svakim od tih testova se, na specifičan način, koljeno povrijeđenog, dovodi u položaj u kojem tkivo meniskusa bude izloženo pojačanom pritisku, što izaziva bol, na temelju koje se zaključuje da postoji ozljeda u tkivu meniskusa. Na taj način se utvrđuje na kojem meniskusu je ozljeda ( medijalnom ili lateralnom ), te koji dio meniskusa je povrijeđen ( prednji, stražnji, središnji ).
Bohlerov znak – izolirana bol u predjelu zglobne pukotine prigodom pritiska u ekstendiranom položaju, uz pojačanje boli pri ekstenziji
Znak Steinmann I – bol pri rotaciji u fleksiji
Znak Steinmann II – bol se pri fleksiji pomiče prema straga
( Ti se znakovi mogu naći i pri ozljedi postraničnih sveza i zglobne čahure )
Payerov znak – kod maksimalne fleksije bol u stražnjem dijelu zgloba, medijalno ili lateralno ovisno o menisku.
LIJEČENJE POVREDE MENISKUSA
Liječenje može biti konzervativno (samo kod blažih oblika ozljede) ili operativno. Najčešće je to operativno i to postupkom artroskopije. Artroskopija je postupak kojim se kroz određeno mjesto u koljenski zglob uvodi optička cijev širine 4 do 5 mm, pregledava se unutrašnjost zgloba i utvrđuje dijagnoza oštećenja meniskusa ili i drugih struktura koljenskog zgloba.
Ozljede mogu biti različite:
- Nagnječenje (djelomično ili potpuno)
- Puknuće (djelomično ili potpuno, longitudinalno, transverzalno ili dijagonalno)
- Otkinuće dijela meniska (na različitim mjestima meniska)
- Odvajanje prednjeg ili stražnjeg hvatišta
- Kombinacije
Oporavak kod operisanog meniskusa traje 5 sedmica uz strogo mirovanje onoliko dana koliko je potrebno da se meniskus zaraste. Dok je nakon uklanjanja dijela meniskusa oporavak puno brži i primjena rehabilitacijskog programa vježbanja je moguća i poželjna več drugi dan nakon zahvata.
izvor: nepoznat