Hrvatska borilačka legenda Mirko Filipović putem je Facebooka  javnosti je objavio kako zbog povrede ramena mora otkazati borbu na UFC eventu u Seoulu. Pored otkazane borbe iz njegovog prilično emotivnog i iscrpnog obraćanja svojim poklonicima putem ove društvene mreže, jasno je kako je Cro Cop donio odluku o završetku svoje velike karijere.

U nastavku teksta vam donosimo Mirkovu objavu :

Dragi prijatelji,morao sam na žalost otkazati borbu u Seoulu.vec u pocetku priprema ozljedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podici.pokusao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguce načine,i svakodnevnim terapijama i inekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova ali nije islo.jedini lijek bi bila pauza od 2 do tri tjedna a to si nisam mogao priustiti usred zavrsnih priprema. svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogorsavala.dio misica je puknuo ,rame je puno tekucine,velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju . to mi netreba ,pogotovo u mojim godinama.cijelo ljeto sam proveo putujuci u Minhen na terapije kod jednog cuvenog lijecnika radi kronicne upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izludjuje,u Vinkovce kad idem moram 2 puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me uzasno bole u sjedecem polozaju,koljeno desno koje je 4 puta operirano isto.i sad jos rame,ledja da ne spominjem.kad god idem na magnet bez obzira radi cega i sta snimam,nalaz pocinje sa ‘ degenerativne promjene’,ali to je cijena koja se mora platiti.

Ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje,materijalne stvari,a za muku,bol,krv i suze nitko ne pita niti ih zanima.ali to je tako u životu.sad je dva ujutro a ja zaspati nemogu,prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima.i svjestan sam da sam dosao do kraja svog borilackog puta.ali treniranje pod bolovima vise ne zelim.tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga,skupio 9 operacija tijelo je postalo sklono ozljedama,nakon svakog treninga stavljam led na koljeno operirano jer se napuni tekucinom,terapije dva puta tjedno.iduca borba bi mi bila 80-ta profesionalna a to je jako puno.pogotovo u toj konkurenciji.k-1,pride,igf,ufc.najveci problem ce mi biti adaptacija na ‘civilni’ zivot.bez 2 treninga dnevno i vjecnih putovanja po svijetu,sto mi i nece tako tesko pasti.treniracu dok sam ziv jer to je moj zivot ali ne takvim tempom i to me na neki nacin raduje.ovo nije neka trenutna odluka jer sam nesretan radi svega toga vec moja konacna odluka.i to je najbolje za mene.prije ili kasnije dodje vrijeme kada covjek mora i na zdravlje svoje misliti.imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam vjerujem dubok trag u borilackom sportu , u slobodnoj borbi i u k-1 i nemam nizacim zaliti.hvala svima koji su me pratili i podrzavali a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja..pozdrav!

Untitled