Po definiciji koju je dala grupa za studije dijabetesa Svjetske zdravstvene organizacije diabetes mellitus (šećerna bolest) predstavlja hronično progresivno oboljenje koje se karakteriše hiperglikemijom (povišenim šećerom u krvi) i drugim biohemijskim poremećajima koji nastaju zbog neadekvatne produkcije ili neadekvatnog dejstva insulina koji kontroliše metabolizam glukoze, masti i bjelančevina. S obzirom na to da je ovo oboljenje koje u osnovi zahtjeva promjenu načina života, prvenstveno ishrane i fizičke aktivnosti, na osnovu (najčešće) loše regulisane bolesti, stiče se utisak da oboljelima ishrana predstavlja problem, kako zbog nedovoljno informacija, tako i zbog nemogućnosti poštovanja istih. Zbog toga u nastavku možete pročitati osnovne smjernice vezane za ishranu osoba oboljelih od šećerne bolesti.

Na početku treba napomenuti da postoje velike zablude koje vladaju u ishrani dijabetičara, počev od potpunog prestanka uzimanja pojedinih namirnica do izuzetno slobodnog unosa pojedinih vrsta hrane. Ishrana dijabetičara, ustvari, predstavlja model zdrave ishrane, primjer kako bi svi trebali da se hranimo. Zdrav način ishrane podrazumijeva upotrebu hranljivih materija iz svih grupa namirnica : ugljenih hidrata, masti, bjelančevina, vitamina, minerala, vode i dijetnih vlakana, a sa posebnim osvrtom na ograničenje količine pojedinih vrsta namirnica po obroku i raspored obroka koji će pratiti dnevna kretanja vrijednosti šećera u krvi.

Ugljeni hidrati – grupa namirnica oko koje postoji najviše nedoumica. Ne treba ih isključiti iz ishrane, naprotiv, samo voditi računa o njihovom izboru. Preporučuju se namirnice sa glikemijskim indeksom do 45, hranu čiji je glikemijski indeks 45 do 60 treba koristiti povremeno a onu čiji je indeks preko 60 koristiti vrlo rijetko. Složeni ugljeni hidrati koji potiču iz voća, povrća, žitarica i mahunarki, u organizmu sagorijevaju postepeno i ravnomjerno, dajući tako dovoljno vremena insulinu da iskoristi glukozu, za razliku od prostih šećera koji sagorijevaju gotovo trenutno. Preporučeni izvori ugljenih hidrata: mekinje (povremeno mekinje sa kiselim mlijekom ili jogurtom radi regulisanja pražnjenja crijeva), zobene, ječmene i ražene pahuljice, prednost imaju hljeb i peciva od cijelih zrna žitarica, tj. od integralnog brašna jer imaju manji glikemijski indeks, a bogatiji su biljnim vlaknima, zatim voće o kome će biti riječi u daljem tekstu.

Dobar primjer: Zobene pahuljice (Gi=53) sa jogurtom od obranog mlijeka (Gi=14)

Med remeti dobru regulaciju šećera u krvi, pa ga treba uzimati samo ako je šećerna bolest dobro regulisana. Najbolje je uzimati svjetlije medove kao što je bagremov, jer sadrže više fruktoze od glukoze, pa imaju manji glikemijski indeks od drugih vrsta meda.

Povrće – prednost treba dati povrću koje sadrži mali dio ugljenih hidrata, bjelančevina i zanemarljiv dio masti (zelena salata, blitva, špinat, kelj, prokelj, tikvice, paprike, paradajz, krastavac, kupus, karfiol, rotkvica,…). Uvijek kada je to moguće, povrće unositi kao salatu, da bi sačuvalo što više vitamina, minerala i biljnih vlakana, zato što vezivanjem vode, vlakna bubre i stvaraju zaštitnu mrežu koja smanjuje resorpciju masti i šećera iz crijeva. Tako se smanjuje nivo šećera u krvi i izbjegavaju nagli skokovi šećera nakon obroka. Preporučuju se biljna ulja kao preliv za salate (omogućuju apsorpciju vitamina rastvorljivih u mastima – A, D, E i K; daju bolji ukus i produžuju osjećaj sitosti) .

Mahunarke imaju veliku kalorijsku vrijednost, ali su bogate biljnim vlaknima pa se u ishrani mogu koristiti povremeno. Povrće bogato skrobom (krompir, šargarepa, cvekla,…) ima veću energetsku vrijednost i glikemijski indeks, pa treba da je manje zastupljeno u ishrani u odnosu na zeleno povrće. Dozvoljeno povrće: soja, grah, mladi grašak, kuhani krompir.

Voće je veoma značajna namirnica u ishrani dijabetičara (i uopšte u ishrani) zbog visokog sadržaja vitamina, minerala, organskih kiselina, antioksidanasa, biljnih vlakana i drugih hranjivih sastojaka. Hranjiva je namirnica za dijabetičare, samo treba paziti na količinu i raspored kojim se uzima. Dozvoljeno voće: trešnje, višnje, grejp, šljiva, jagoda, kruška, jabuka, breskva, pomarandža. Zatim, preporuka je jesti voće sa korom (kada je to moguće), zato što neoljuštena jabuka ima dva i po puta više dijetnih vlakana od oljuštene.

Meso i riba – Dozvoljena je upotreba svih vrsta nemasnog mesa i ribe : teletina, govedina, piletina, ćuretina, pastrmka, oslić, skuša, grgeč, ali treba voditi računa o načinu pripreme. Preporučeni način pripreme je kuhanje, pećenje na roštilju i bez dodataka masnoća (u vatrostalnoj posudi). Takođe, prije pripreme odstraniti višak masnoće i kožicu, ukoliko je u pitanju bijelo meso, zato što se u njoj nalazi velika količina holesterola. Pohovano jelo i prženo u dubokom ulju nije dozvoljeno. Najmanje dva puta sedmično riba treba biti zastupljena u ishrani.

Začini – dozvoljeni u umjerenim količinama.

Mlijeko i mliječni proizvodi – bogat izvor visokokvalitetnih bjelančevina, ali zbog visokog procenta masnoća i mliječnog šećera, dijabetičarima se preporučuje u ishrani upotreba obranog mlijeka (ili mlijeka sa manjim procentom mliječne masti). Na taj način smanjuje se kalorijski unos, unos zasićenih masnih kiselina i smanjuju se skokovi šećera nakon obroka. Takođe, dozvoljen je nemasni mladi sir od obranog mlijeka.

Jaja – zvanične preporuke ograničavaju upotrebu na 2 jajeta sedmično, kuhana, ili u sastavu nekog jela.

Kafa – stimulativno i osvježavajuće piće koje zbog kofeina koji utiče na budnost i koncentraciju; 100 grama kafe ima oko 300 kcal, a jedna šoljica kafe 10-15 kcal. Dozvoljene su 2 – 4 ne mnogo jake kafe, bez šećera ili uz upotrebu vještačkih zaslađivača.

Kakao je dobra zamjena za kafu. Istina, ima veću energetsku vrijednost od kafe ali za jednu šoljicu potrebna je mala količina kakao praha, tako da jedna šoljica ima svega 20 kcal.

Čaj – mogu se upotrebljavati blagi biljni i voćni čajevi (nana, kamilica, šipurak, žalfija,…). Izbjegavati jake čajeve (crni, indijski, ruski).

Mineralne vode – mogu se koristiti bez nekog ograničenja, ali se mora obratiti pažnja na koncentraciju natrijuma u njima, zato što Na može uticati na porast arterijskog pritiska. Koriste se kao osvježavajući napitak, blagotvorno djeluju kod nekih oboljenja organa za varenje, a nema bojazni od dodatnih kalorija.

Kao dodatak ishrani mogu se koristiti specijalno izbalansirane kombinacije vitamina i minerala za dijabetičare, koje se mogu naći u apotekama.

Na kraju treba istaći da je promjena načina života koja podrazumijeva adekvatan način ishrane i redovnu fizičku aktivnost, regulaciju tjelesne težine i prestanak pušenja najefikasnija u prevenciji i liječenju šećerne bolesti (prevashodno tipa 2), dok je terapija lijekovima dopunski tretman.

Literatura korištena u izradi teksta:

1: Mechanick JI, Marchetti AE, Apovian C, Benchimol AK, Bisschop PH, Bolio-Galvis A, Hegazi RA, Jenkins D, Mendoza E, Sanz ML, Sheu WH, Tatti P, Tsang MW, Hamdy O. Diabetes-specific nutrition algorithm: a transcultural program to optimize diabetes and prediabetes care. Curr Diab Rep. 2012 Apr;12(2):180-94.

2: American Diabetes Association. Standards of Medical Care in Diabetes 2012. Position statement. Diabetes Care 2012; 35 (suppl 1): S11-S63

3: Hodgson K, Govan B, Ketheesan N, Morris J. Dietary composition of carbohydrates contributes to the development of experimental type 2 diabetes. Endocrine. 2013 Jan 17.

Izvor: pansport.rs