Hrana je od davnina glavna ljudska preokupacija. Zbog nje su počinjali i završavali ratovi, prekomorska putovanja, slučajno se nalazili kontinenti… Ona kumuje svakom slavlju i tugovanju, poslovnim sastancima i obiteljskim druženjima, pomaže uspješnom udvaranju i kupuje isprike radi lošeg ponašanja. Zapravo,i svi ostali događaji kojih se možete sjetiti prožeti su hranom i gozbom. Nekad obilnijom,nekad skromnijom, ali – gozbom.

Ljudi nisu roboti i imaju svojih dobrih i loših dana. Imaju gušte i navike kojih se nikad neće, ne žele i ne trebaju riješiti sve dok imaju na umu da je umjerenost vrlina. Ima li smisla odraslim ljudima pričati o štetnosti cigareta, alkohola i ostalim zagađivačima organizma? O tome vjerujem već znate sve – i odluka je na vama. Međutim, postoji skriveni otrov koji vreba na nas tamo gdje ga najmanje očekujemo – u hrani. Za hranu su nas učili da je životno važna, da bez nje ne možemo, da od nje rastemo i da nas čini zdravima. Na žalost, danas je situacija potpuno drugačija.

Znate li što zapravo jedete?

Imamo previše izbora koji ne olakšavaju život, već stvaraju nove probleme. Hrana treba ostvariti puno uvjeta da bi u našim očima i bila hrana. Pa tako o tome što ćemo jesti odlučuje naše društveno okruženje, vjera, briga o zdravlju ili jednostavno sklonost prema određenom okusu. Sumnjamo da vas ima velik broj spremnih jesti zmije. Ali teletina vam je već ukusna. Već čujemo- da, ali! Zatim, vegeterijanci i vegani su spremniji pojesti proizvod strukture slične plastici kao recimo margarin, ali izbjeći meso ili mlijeko u njihovom rječniku (životinjska strvina i lučevina). Dobro smo izbirljivi! Sve dok nam je trbuh pun. Sve dok je pomoću industrijalizacije i laboratorijskog uplitanja svaka godina rodna, pa imamo supermarkete pune izbora…

Danas je svaka godina rodna i to ne treba zaboraviti. A gdje je nestala hrana?

Sportaši reklamiraju piće, glazbene zvijezde slažu sendviče, djeca trče s voćnim jogurtima po vrtu, a vjerujemo da će uskoro i nečije gole grudi reklamirati salamu od pilećih prsa (ako ovo netko napravi 30% profita ide nama). Priča se o nutritivnim vrijednostima, kalorijskom odnosu, mikro i makro nutrijentima, alergenima i glutenu..

Cijeli je cirkus nastao oko jedne primarne ljudske potrebe!

Toliko latinskog na poleđini nekog pakiranog proizvoda “formally known as food” nisu vidjeli ni stari Rimljani. I tako na scenu stupa Bio, Eko, Etno i Zdrava prehrana. Predivno upakirane namirnice čudnih imena iz nekih dalekih krajeva koje jedva nalazimo na zemljopisnoj karti. Reciklirana pakiranja s predivnim porukama kako spašavamo svijet kupnjom njihovog proizvoda. Fotke nasmijanog domoroca bijelih bisernih zubiju kako bere kokos, Eskim na Aljasci skuplja bobice koje produžuju život, crnomanjasti Peruanac drži u ruci kakaovac, a njegova žena čupa neko korijenje na 4000 m nadmorske visine i nije joj teško:) Na kraju mi to sve kupimo i budemo zdravi i besmrtni. Opet se vraćamo na to da možemo kupiti bilo što. Ananas, mango, paradajz. Nije bitno da li im je trenutno sezona sazrijevanja ili ne… Sve je dostupno svakodnevno i kupovina ovisi samo o našem financijskom stanju i gužvi na blagajni. Što egzotičnije to zdravije i bolje!

Što dalje od našeg podneblja to je bolje za nas, jer oni bosonogi i dlakavi ljudi tamo u “Zimbezveziji” žive do 142 godine! Potomci smo starih Europljana pa čisto sumnjamo da je nečiji pradjed jeo narandže, banane ili kokosovo ulje. Možda ipak treba malo, pogledati i pronjuškati svoje dvorište. Možda pred nosom imamo nešto što se zove Superfood, a lako je dostupno. Financijski i prostorno. Koliko god nešto bilo superzdravo,svježa i ne prerađena namirnica iz kontroliranog uzgoja (malo bolje zvuči od Eko, Etno) je daleko bolja.

Otvorite frižider i izbrojite koliko imate namirnica u njihovom prirodnom obliku, a koliko namirnica je prerađeno (tretirano, konzervirano, polupripremljeno, zaslađeno, odmašćeno, poboljšano, obojeno…) Skoro sve što je upakirano u kutije i limenke je procesirano. Onoliko vremena koliko je trebalo da se originalna namirnica preradi u konačni produkt kojeg vidite na policama marketa, toliko će vremena trebati da se probavi i preradi u vašem organizmu.

Neke namirnice sadrže sastojke koji su NEPROBAVLJIVI i TOKSIČNI. Takva hrana stvara osjećaj ugode na jeziku i omogućuje osjećaj sitosti. Ali, ne vrši svoju primarnu ulogu. Tijelo nema način na koji bi te hemijske spojeve iskoristilo ili izbacilo van, pa ih izolira. Uglavnom u obliku sala!

Naša preporuka je da jedete što više svježeg povrća i voća, s naglaskom na povrće (iako znam da je bolja pomisao na jabuku i bananu nego na kelj i radić). Dnevni menu nek bude salata (puterica, kristalka, matovilac, riga, radić, paprike, krastavci, paradajzi,..), kelj, kupus, cvjetača, prokulica, raštike, korabica, cikla, luk, rotkvica… Što zelenije i čim više. U svakom obroku kojeg jedete neka bude porcija zelenog povrća koju ćete pojesti prije svega ostalog. Pri tome ne mislimo na čipi čips sa okusom paprike, pomfri i pohane tikvice. Hrana neka bude u prirodnom obliku i neprerađena, sirova, blanširana, pripremljena na pari i sa malo ili čak ništa začina. Takva hrana potiče rad probakvnog sistema, ubrzava peristaltiku crijeva pa se sve ostalo što pojedete poslije probavlja brže i lakše. Detoksikacija u malom.

Ako uz takvu prehranu još i redovito trenirate, moći ćete si priuštiti i gušte bez grižnje savjesti i štetnih posljedica na organizam. Usporedite svoj organizam sa kompjuterom koji je jako spor jer je prekrcan raznim programima (koje ne koristite). Najmanje što vam treba je da instalirate novi program. Prvo deinstalirajte nepotrebno/štetno, a tek se onda posvetite nadogradnji.

Za fightsite.hr piše: Maja Čavka viši fiziotarapeut i osobni trener